mjesto za top banner

11. LIPNJA 2015. 11:43h

Registar agresora i papina poruka mira

Foto

Hrvatska
0

Tekst

„Nemate pravo zaboraviti svoju prošlost, jer narod koji je zaboravlja nema budućnosti. No, ne smijete je pamtiti zbog osvete, nego zbog mira…“, jedna je od snažnih poruka koje je prošlog vikenda iz Sarajeva uputio papa Franjo na znanje i ravnanje svakome tko želi slušati. 

Slušati znamo, ali koliko smo spremni takvu poruku stvarno čuti? Jesmo li je spremni razumjeti, prihvatiti i prema njoj živjeti? Osvetoljubivost je toliko duboko usa?ena u čovjekovo biće da se čini sasvim prirodnim željeti vratiti istom mjerom za doživljenu nepravdu i zlo. Štoviše, nerijetko se onoga tko se drži one biblijske o okretanju i drugoga obraza na udarac ili oprašta svome zlotvoru gleda kao na notornu budalu.

Želja za osvetom princip je po kojemu funkcioniraju mali i veliki, pojedinci i države, moćni i nemoćni… Papa Franjo to zna i zato upozorava da se radi budućnosti povijest treba pamtiti, ali i da se zbog te iste budućnosti valja okrenuti od principa osvete prema principu mirotvorstva. Zvuči tako lako, a tako je teško, zar ne? Lakše je slijediti onu „oko za oko, zub za zub“, onu „pamtiti, pa vratiti“ ili onu „ne zaboraviti, ne oprostiti“, nego iskreno pružiti ruku i omogućiti da se krene naprijed, biti velik i plemenit u pobjedi, pa zapamtiti, ali oprostiti onome tko je činio zlo. 

U kontekstu Papine sarajevske poruke razmišljam o inicijativi da se objavi registar pripadnika agresorske vojske iznesenoj na prvome sastanku branitelja koji prosvjeduju u Savskoj s premijerom Zoranom Milanovićem. Kakvu bi 
korist to donijelo? Bi li takav registar bio pravda ili osveta? Bi li donio mir o kojemu govori poglavar Katoličke crkve, pozivajući sve ljude da svakoga dana, svatko u svojim mogućnostima, rade na njegovu postizanju? 

Na prvi pogled mnogima će se učiniti da bi ukoričavanje podataka o ljudima koji su se oružjem digli protiv Hrvatske bilo postizanje pravde, jer dobro je i pravedno da svi znaju tko su oni koji u sudjelovali u agresiji što je za sobom 
ostavila toliko smrti, nesreće, boli, patnje… No, racionalno gledajući, bi li time bilo postignuto išta osim otvaranja novih zloćudnih procesa? Papa Franjo je porukom o opraštanju odgovorio na to pitanje. 

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tu?man je po završetku Domovinskog rata političkom odlukom dao oprost svima koji su sudjelovali u agresiji, a nisu počinili ratni zločin i pozvao ih da ostanu u Hrvatskoj, koja je njihova domovina, iako to možda u tom trenutku nisu doživljavali na taj način. Danas, dvadeset godina nakon rata, tražiti objavljivanje registra agresora udar je na Tu?manovu politiku i to iz krugova koji se na Tu?mana pozivaju, govore da ga štuju i da bez njega ne bi bilo Hrvatske. Kao argument za potrebu da se takav registar ustroji navodi se i da je Tu?man dao oprost agresorima pod me?unarodnim pritiskom i da on to ne bi učinio da nije morao Znači li to da oni koji Tu?mana obožavaju zapravo misle da je bio lutka na koncu, bez kičme i stava te da je provodio samo ono što je morao? Znači li to da misle kako on zapravo nije bio velik i mudar državnik, kako ga inače opisuju, i da ga lažno nazivaju „Ocem Domovine“? 

Ustrojavanje registra pripadnika agresorske vojske nije neki negativni pandan registru hrvatskih branitelja, pa da bi se moglo argumentirati kako smo mi objavili registar branitelja, pa je logično da se napraviti i registar agresora. To se 
ne može i ne smije uspore?ivati. Biti hrvatski branitelj časna je povijesna titula na koju svatko tko je s pravom nosi treba biti ponosan. Biti u registru agresorske vojske značilo bi biti do kraja života izložen na stupu srama, i to ne samo za ljude kojima je sudjelovanje u pobuni protiv Hrvatske općom amnestijom oprošteno, nego i za članove njihovih obitelji kroz niz sljedećih pokoljenja.

Kao što su desetljećima mnoge hrvatske obitelji bile obilježene kao ustaške ili nacionalističke, pa su unuci nosili grijehe djedova, tako bi mnoge srpske obitelji koje su u konačnici izabrale živjeti u Hrvatskoj po hrvatskim zakonima nosile 
biljeg četništva… Hrvatska je pobijedila agresora, a prvi hrvatski predsjednik pokazao se velikim državnikom upravo time što je omogućio pobunjenicima da ostanu, priznaju hrvatsku državu i slobodno žive u njoj jednaki u pravima sa 
svim drugim gra?anima. Inicijator ideje o registru agresorske vojske pita trebaju li hrvatski porezni obveznici plaćati one koji su pucali po njima.

No, pravo je pitanje što taj argument zapravo znači. Oprostili smo vam, ali ćemo vam oduzeti neka prava? Nećete imati pravo na socijalnu pomoć, na rodiljnu naknadu, na naknadu za nezaposlene, na mirovinu…? Kod oprosta kao pravne kategorije nema srednjih rješenja. Ili je oprošteno ili nije, pa se onda treba procesuirati pred sudom. Naravno, ratni zločin ne zastarijeva i nikakva amnestija ga ne može prekriti. Ako me?u amnestiranima ima ratnih zločinaca, to je propust hrvatskog pravosu?a, koje nije odradilo svoj posao. Nikakav registar neće riješiti te propuste, jer ih može riješiti samo onaj tko ih je stvorio – pravosudni aparat.    

Suživot s onima koji su bili na strani koja je teško razarala Hrvatsku nije laka stvar. Teško je onome tko je izgubio dom, bio protjeran, izgubio članove obitelji ne mrziti susjeda za kojeg zna da je bio u paravojsci. Zna to i papa Franjo, pa 
ipak poručuje: „Teške se rane povijesti mogu zaliječiti. Moramo graditi mostove…“ 

Možda da umjesto registra agresora razmislimo o ustrojavanju registra nadarene djece, malih genijalaca koji će svoju domovinu proslaviti… To bi svakako bio veći doprinos miru od stalnog kopanja po starim ranama.

 

  • Intervju: Mirna itum (drugi dio)

    Profesoricu Mirnu itum, proelnicu za zdravstvo grada Zagreba, najavili smo prije desetak dana kao HDZ-ov tajni adut u utrci za gradonaelnicu Zagreba ako se Zagrebu dogode prijevremeni izbori. Ugledna doktorica, sveuilina profesorica, lanica HAZU-a, dragovoljka Domovinskog rata koja je ranjena na prvoj crti bojinice i koja od nedavno savladava i komunalne probleme kao predsjednica Nadzornog odbora Zagrebakog holdinga inila se kao idealna osoba za tu politiku bitku. No, u velikom razgovoru za portal dalje.com u kojem pria o svom ivotnom, znanstvenom i ratnom putu otkriva kako u politici ipak ima neke druge planove. HDZ-u, ija je lanica, spremna se odazvati, ako je pozovu. Ali za neke druge dunosti.

  • Intervju: Mirna itum (prvi dio)
  • Ella Henderson: Hold on, we are going home
  • Video koji je pogledan vie od 6 milijuna puta!