mjesto za top banner

29. SRPNJA 2014. 22:35h

Primitivci svuda oko nas

Foto

Hrvatska
0

Tekst

Kad se prije tjedan dana mladi porečki konobar šakama obračunao s nezadovoljnim nizozemskim gostom, koji je zbog toga završio na operacijskom stolu i iz Hrvatske otišao s metalnim pločicama u vilici umjesto suvenira, tiražni je dnevnik objavio tekst s naslovom „Obitelji Bilali nije mjesto u Poreču“. Tim su naslovom sugerirali da je to stav vladajućeg IDS-a, iako nigdje u tekstu nije bilo ni slova od rečenice istaknute u naslovu. Medijski kombinatori iz visokotiražne novine parafrazirali su, naime, gradonačelnikovu izjavu, a riječ je o političaru iz IDS-a, namijenjenu nasilnicima, kako u Poreču nije mjesto „takvim ugostiteljima“. Manipulacijom su „takve“, dakle nasilne, ugostitelje preveli kao obitelj Bilali, čiji član uistinu jest nesretnog, gun?avog Nizozemca otpravio pod kirurški nož, i ponudili brzopletom i naivnom čitatelju kao zaključak podmetaljku da prvi čovjek Poreča kani protjerati jednu problematičnu albansku obitelj iz grada. 
 
Budući da konstrukciju koju su stavili u naslov o obitelji koja nije dobrodošla u Poreču, sasvim sigurno ne bi smislili da je turista u bolnicu pospremio konobar nekog „čistog“ istarskog prezimena, naprimjer Jakovčić, Štifanić, Tireli, Pauletta..., nameće se jedan jedini logičan zaključak – nisu šovinisti oni kojima je novina stavila u usta riječi koje nisu izgovorene, nego  šovinist čuči u glavi onoga tko je spomenuti naslov iskonstrurirao samo zato što mu je bila fora da stvori atmosferu političkog linča oko obitelji koja je igrom slučaja albanska.    
 
Konstrukcija iz novinskog naslova isprovocirala je mnoštvo internetskih komentara, u kojima su, kukavički zaštićeni anonimnošću, razni likovi dijelili lekcije kako tim Šipcima treba oduzeti domovnicu, kako treba strpati u zatvor onoga tko im je omogućio da do?u u Hrvatsku, kako su oni primitivno pleme u kojemu kad jedan cipelari, svi mu se priduže u cipelarenju, kako je sve to albanska mafija koja vlada pitomom Istrom, kako ih treba izolirati i pozvati gra?ane da ne idu u njihove lokale, kako bi propali i sami otišli... Dakle, dovoljna je jedna epizoda u kojoj je glavni lik neotesani mladić, igrom slučaja ro?en kao Albanac, izvuče na površinu prljavštinu razuma i duše mnogih koji bi za sebe vjerojatno rekli da su liberali i demokrati. Da, jesu, osim kad se radi o nekome koga doživljavaju manje vrijednim od sebe.  
 
Urbani rasizam u Hrvatskoj je intenziviran ranih devedesetih, kad su kao najveći negativci u društvu prokazani Hercegovci. U porečkom slučaju vidimo da taj primitivni narcizam nije rezerviran  samo za Hrvate iza južne granice Hrvatske. Razne regije – razni „negativci“. Svuda, pa i u uljudnoj Istri, postoje ljudi koji smatraju da su bolji od onih koji su došli k njima, već zbog same činjenice da su domaći, a oni su pridošlice. Budući da su Talijani i Srbi u Istri dobro prihvaćeni, meta primitivnog rasizma tamošnji su Albanci. I nemojte misliti da je ovo pretjerivanje. Da ne postoji odre?eni zazor tamošnjeg društva prema njima, zar bi Vijeće albanske manjine imalo potrebu objaviti priopćenje u kojemu osu?uje nasilnički čin i poziva  gra?ane da ne poistovjećuju članove te zajednice s jednim problematičnim tipom? Da je takvo nasilje izveo mladić hrvatske krvi, mislite li da bi, recimo, ogranak Matice Hrvatske ili neka politička stranka hrvatskog predznaka imala potrebu pozvati gra?ane da zbog jednog nasilnika ne misle kako su svi Hrvati nasilnici? Naravno da ne bi. 
 
Iako se mnogi s time neće složiti, a vjerojatno najmanje oni o kojima je riječ, ali u Hrvatskoj su Srbi jedina nacionalna manjina o kojoj se, barem na političkoj razini, vodi računa. Svi ostali su drugorazredni. Da je incident s nizozemskim turistom napravio, recimo, konobar prezimena Jovanović, vjerojatno nikome u nekoj novinskoj redakciji ne bi palo na pamet staviti u naslov novinskog članka da jedna politička stranka poručuje kako obitelji Jovanović nema mjesta u njihovu gradu. Osim, naravno, da je neka politička stranka tako nešto skandalozno uistinu izjavila. To jednostavno nije politički korektno, pa se ne radi.    
 
No, da ne bismo ostali samo na ovom primjeru, evo i jednoga iz hrvatskih redova. Kad je hrvatska nogometna reprezentacija prošla kao bos po trnju na svjetskom nogometnom prvenstvu, na Facebooku se mogao pročitati komentar neka Niko Kovač vodi reprezentaciju svoje Hercegovine, a ne hrvatsku. I u toj se rečenici opet pokazala ona primitivna netrpeljivost kakvu smo upoznali devedesetih godina kad su Hercegovci bili prokazani kao krivci za razna zla u društvu. To što je taj Niko Kovač bio pripadnik nogometne generacije koja je Hrvatskoj donijela treće mjesto na svijetu autoru tog komentara nije bilo važno. Sve je to bezvrijedno u odnosu na poraz kojemu je neiskusni izbornik kumovao. Da je postigao zadovoljavajući rezultat, njegovo podrijetlo nikome ne bi bilo bitno. Kad je rezultat loš, podrijetlo postaje krunski argument protiv njega.
Protiv urbanog rasizma trebaju se boriti svi. I političari, koji moraju paziti da svojim raspravama i izjavama ne potpaljuju mržnju, a, nažalost, to prečesto zaboravljaju. I crkveni krugovi, koji moraju snažiti toleranciju i zajedništvo s drugima. I mediji, koji moraju shvatiti da njihov posao nije smišljanje zapaljivih naslova, nego jačanje demokratskih standarda. Za društvo smo odgovorni svi. Svako nasilje mora imati ime i prezime, a ne naciju i podrijetlo. Kad se to u Hrvatskoj shvati i kad svi koji sudjeluju u javnom životu spoznaju da je to i njihova odgovornost, primitivizam će ustuknuti pred pristojnošću. 

 

  • Intervju: Mirna itum (drugi dio)

    Profesoricu Mirnu itum, proelnicu za zdravstvo grada Zagreba, najavili smo prije desetak dana kao HDZ-ov tajni adut u utrci za gradonaelnicu Zagreba ako se Zagrebu dogode prijevremeni izbori. Ugledna doktorica, sveuilina profesorica, lanica HAZU-a, dragovoljka Domovinskog rata koja je ranjena na prvoj crti bojinice i koja od nedavno savladava i komunalne probleme kao predsjednica Nadzornog odbora Zagrebakog holdinga inila se kao idealna osoba za tu politiku bitku. No, u velikom razgovoru za portal dalje.com u kojem pria o svom ivotnom, znanstvenom i ratnom putu otkriva kako u politici ipak ima neke druge planove. HDZ-u, ija je lanica, spremna se odazvati, ako je pozovu. Ali za neke druge dunosti.

  • Intervju: Mirna itum (prvi dio)
  • Ella Henderson: Hold on, we are going home
  • Video koji je pogledan vie od 6 milijuna puta!