mjesto za top banner

29. SRPNJA 2015. 14:59h

Ovo je mimohod hrvatske vojske, a ne politike!

hrvatska vojska

Foto

Hrvatska
0

Tekst

Rat nije dobar. Ali je puno dobrih izreka o ratu među kojima je istini najbliža ona rimskog cara Hadrijana: „Ratovi su ponekad nužnost, ali ljudi ne vole rat, oni vole živjeti u miru i izobilju, vole se družiti i gostiti, vole putovati dobrim cestama. Treba iznova graditi i samo graditi.“
 
Tako je, umjesto razaranja treba graditi, prije svega mir. Ali treba graditi i vojsku kao jednog od jamaca mira. I takva vojska, dakle i naša, hrvatska, ima pravo barem jednom u desetljeću pokazati s čime raspolaže. Hrvatska vojska zaslužuje mimohod. Zar vojska nije uvijek u vrhu onih kojima hrvatski građani vjeruju? S pravom ćemo se osjetiti ponosnim kada slušamo izvješća iz zemalja u kojima naši vojnici osiguravaju mir. Pošteno, časno i hrabro. Sjetite se mnogo toga nečasnog u čemu su sudjelovali vojnici UNPRFOR-a dok su osiguravali hrvatska okupirana područja; sjetite se kukavičkog ponašanja UN-ovih vojnika u Srebrenici, brojnih zemalja u kojima su vojnici umjesto očuvanja mira bili vinovnici nasilja, šverca, trgovine robljem. Hrvatski vojnici sebi to nisu dopustili.
 
Doći ću na vojni mimohod u Zagrebu. Pa što, to je osobna stvar, s pravom će te reći. No događaji oko ovogodišnje proslave obljetnice Oluje su me nagnali da takvu odluku učinim javnom. Volio bih biti jasan: iako mi je cijeli život vezan uz odoru, vojna mi nije bila profesionalni izbor. Ako izuzmem obavezno služenje vojnog roka u bivšoj JNA, tek je rat bio razlogom ponovnog uskakanja u odoru. Taj put me nitko nije unovačio.
 
Nedvojbeno je da je mimohod nespretno organiziran. Počevši od politikantskog natezanja oko njegovog održavanja, preko primjedbi da je nepotreban, preskup i militantan. Svima je jasno da je politika pokazala aljkavost pri pripremi. Ali takve su nam politike već u par mandata:  površne, sklone improviziranju, svedene na puko političko preživljavanje. No, i pored takvih politika, imamo i vojsku i mimohod. Iako nam Ustav ne daje jasan odgovor tko u miru zapovijeda vojskom, odluku o mimohodu su potpisali i predsjednica Republike i Vlada.
 
Ne vidim problem u tome tko će iz inozemstva sudjelovati u mimohodu. Iako iznenađuje gaf s najavama dolaska  “saveznika“, jer dolazi od političara koji su iskusni diplomati i koji bi morali znati da takav skup traži vrijeme i ozbiljne pripreme. Došli ili ne došli saveznici, nemojmo zaboraviti da je Oluja je bila unutarnja stvar Hrvatske u cilju oslobađanja svojih okupiranih krajeva. A likovati danas kako neće doći „saveznici“ nije primjereno ni prema vlastitoj vojsci ni Domovini.
 
Podsjećam, mimohod je samo dio proslave 20. godišnjice Oluje koja će kao i dosada biti nastavljena središnjom proslavom u Kninu, gdje očekujem poruku i hrvatske predsjednice i premijera, ne o prošlosti, nego o našoj budućnosti. Neslužbena najava vodstva glavne oporbene stranke da ide u Knin ali s rezervom podupire mimohod može se razumjeti kao dio političke borbe i legitimno pravo. Kao i službena najava pojedinih braniteljskih udruga da neće doći na mimohod. Ali, time je njihova poruka jasna: između vojske i jedne političke stranke, biramo stranku. Jer, moramo shvatiti, odlazak na mimohod ne može niti smije biti izbor između dvije političke opcije.
 
Ne doći, jer se to ne uklapa u nečiji politički interes, znači okrenuti leđa hrvatskoj predsjednici i Vladi, ali prije svega Hrvatskoj vojsci. Onoj vojsci kojoj stalno režemo budžet, a od nje očekujemo da nas čuva. Vojsci koju šaljemo osigurati mir u ratom zahvaćenim krajevima svijeta, koju šaljemo da spašavaju unesrećene od poplava, da gase požare. Vojsci kojoj smo izbrisali imena ratnih postrojbi, a najbolje zapovjednike locirali i transferirali. Ako politika i  nije zaslužila poštovanje, hrvatska vojska jest i ne smije biti žrtva političkih prepucavanja. Zato, treba se pojaviti na mimohodu zbog priznanja onima koji su priznanje zaslužili. Vojnici zaslužuju naš dolazak i čestitke.
 
Kad dođe taj dan, opušteno ću se uputiti na mimohod, prema našim vojnicima. Ne razmišljajući ni tko je glavni zapovjednik, tko je premijer, a tko ministar obrane, tko načelnik glavnog stožera niti tko će sjediti na tribinama. Dolazim vidjeti našu vojsku. Vojsku čiji će vojnici taj dan s ponosom nositi pobjedničke stjegove. Vojsku čiji vojnici ne žele služiti nijednoj stranci. Vojsku čiji vojnici nastavljaju tradiciju onih koji su obranili Domovinu u ratu u kojeg su išli ne zbog jednog političara ili jedne stranke, nego jedne Hrvatske.
 
Neću obući odoru, neću staviti odličja. Tek će mi u glavi odzvanjati riječi, ne neke koračnice, nego dobro nam poznate:
 
„Ništa mi neće ovi dan pokvarit“.

 

  • Intervju: Mirna Šitum (drugi dio)

    Profesoricu Mirnu Šitum, pročelnicu za zdravstvo grada Zagreba, najavili smo prije desetak dana kao HDZ-ov tajni adut u utrci za gradonačelnicu Zagreba ako se Zagrebu dogode prijevremeni izbori. Ugledna doktorica, sveučilišna profesorica, članica HAZU-a, dragovoljka Domovinskog rata koja je ranjena na prvoj crti bojišnice i koja od nedavno savladava i komunalne probleme kao predsjednica Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga činila se kao idealna osoba za tu političku bitku. No, u velikom razgovoru za portal dalje.com u kojem priča o svom životnom, znanstvenom i ratnom putu otkriva kako u politici ipak ima neke druge planove. HDZ-u, čija je članica, spremna se odazvati, ako je pozovu. Ali za neke druge dužnosti.

  • Intervju: Mirna Šitum (prvi dio)
  • Ella Henderson: Hold on, we are going home
  • Video koji je pogledan više od 6 milijuna puta!