mjesto za top banner

17. LIPNJA 2015. 12:34h

Farsa iz Savske ide dalje

Dražimir Jukić, ?uro Glogoški, Josip Klemm

Foto

Hrvatska
0

Tekst

Novi ultimatum koji su hrvatski branitelji, koji, evo, i ljeto dočekaše pod šatorom u zagrebačkoj Savskoj ulici, postavili premijeru i Vladi novi je dokaz da im do dogovora nije stalo. Ako je bilo onih kojima to nije jasno, valjda će im se sada otvoriti oči. Dakle, prije tjedan dana bilo im je prihvatljivo da se materijalni odnosi koje doživljavaju problematičnima riješe kroz novi zakon na kojemu će u radnim skupinama raditi zajedno s Vladom. Sedam dana kasnije taj su plan srušili i objavili da nemaju zbog čega ulaziti u radne skupine jer na zakonu već rade kroz saborski Odbor za ratne veterane. Premijeru su dali rok da do kraja ljetnog dijela zasjedanja Sabora, dakle do 15. srpnja, sporna pitanja riješi Vladinim uredbama sa zakonskom snagom, budući da zakonski tekst još neće biti dovršen i spreman za izglasavanje u parlamentu. A oni, naravno, do daljnjega ne idu kućama. 
 
U kojem smjeru ide ta ulična, izrazito politički konotirana farsa, nije jasno samo onima koji ne žele da im bude jasno. Jedini preostali motiv za ostanak na vrućem asfaltu je što brže rušenje Zorana Milanovića i aktualne vlasti. Tvrdoglavi se premijer, naime, pokazao dosta tvr?im orahom nego što se očekivalo, pa ne želi odstupiti na svoju ruku, nego planira raspisati izbore na kraju zakonskog roka te oni ostaju do daljnjega pod šatorom kako bi povećavali napetosti i pomogli stvaranju klime za smjenu vlasti. Kao da Milanovićeva vlada svojim slabašnim rezultatima nije i sama dovoljno uradila za stvaranje te klime!? Nakon potpore koju su dali pobjedi HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, računaju da je potrebno na isti način pomoći i Tomislavu Karamarku da od Zorana Milanovića preuzme premijersko kormilo. 
 
Nažalost, ljudi koji su branili svoju domovinu od agresije i ostavili dijelove svoga tijela na braniku te domovine ne žele vidjeti ili glume da ne vide da  sudjeluju u procesima koji hrvatsko društvo mijenjaju nagore. Pretvaraju ga u intelektualno skučenu provinciju u kojoj ćemo se valjda još desetljećima natezati sa svastikama, lustracijama, potragom za jugofilima koji ne vole Hrvatsku i negiraju je, stalno podgrijavanima sukobom crvenih i crnih koji treba prikriti činjenicu da izme?u vodećih političkih snaga u Hrvatskoj zapravo nema nikakve suštinske razlike, mjerenjem pšenice u zrak visoko podignutom desnicom, raspravama o zvijezdi petokraki i ozdravu „za dom spremni“… U toj ćemo selendri raspravljati o tome jesu li domoljubi seljačine ili su to ljudi koji ljubav i lojalnost svojoj domovini iskazuju poštenim radom i plaćanjem poreza pomoću kojih Hrvatska postaje funkcionalna država, a ne majka uhljebljenim političkim kadrovima. 
 
Ljudi koji su branili domovinu ne žele ili nisu kadri vidjeti da moderna Hrvatska ne bi smjela biti takva. Kao što su dignuli glas za spas Imunološkog zavoda, uzet je ovdje samo kao primjer, trebali bi, recimo, glasno stati i u obranu novinara Borisa Dežulovića koji je dobio otkaz u „Slobodnoj Dalmaciji“ pod izlikom da je kriv što njegova tvrtka mora platiti 150.000 kuna naknade nekim tamo uvrije?enim ljudima koji su podigli tužbu za klevetu i dobili parnicu. Jer, oboje su Hrvatskoj važni. Novinari svuda u svijetu, jučer, danas i sutra, završavaju na sudu, ali zbog presuda ne smiju izgubiti posao. Ako to postane praksa u Hrvatskoj, vratit ćemo se desetljeća unatrag kad se zbog riječi živjelo u progonstvu i pod čizmom totalitarnog režima. 
 
Propast Imunološkog, kao sinonima za znanje i znanstvenu izvrsnost, bila bi još jedan pokazatelj hrvatskog talenta za pucanje u vlastitu nogu. No, jednako poguban pucanj je i otkaz novinaru zbog komentara. Netko će reći da u privatnoj kompaniji vrijede pravila koja postavi gazda. Ne može li se onda povući paralela prema kojemu je Imunološkom zavodu gazda – tržište? I ako ne može opstati na tržištu, treba propasti? Naravno, Imunološki zavod, koji se ovdje koristi kao primjer, treba spasiti. Ali, isto tako, treba zaštititi slobodu javnog djelovanja, slobodu misli i govora… No, prosvjednicima iz Savske, nažalost, te teme nisu bliske. Retorika koju im u predizborno vrijeme nudi šef HDZ-a lakše je shvatljiva od potrebe da i sam javno zaštitiš pravo novinara s kojim se uopće ne slažeš. 
 
Lakše je baviti se zavjerama o obnovi Jugoslavije i idejama da se identificiraju, lociraju i iz javnog života transferiraju ili prognaju „Jugoslaveni“ nego izgradnjom stabilnog, otvorenog, slobodnog i intelektualno pulsirajućeg društva. Imunološki zavod nije politička organizacija, nema ideološku boju. Tu je builo lako zauzeti stav. S novinarom je, nesreće li, druga priča. Za njih je on ljevičar koji ne voli dovoljno Hrvatsku, ne cijeni žrtvu hrvatskih branitelja i gazi po hrvatskom biću. Za njega su domoljubi seljačine, rekao bi šef HDZ-a. Me?utim, u Hrvatskoj neće biti stvarnih pozitivnih promjena dok se sve društvene skupine ne počnu zauzimati za principe i principijelno braniti pravo onih s kojima se ne slažu na potpunu slobodu u izražavanju i djelovanju. 
 
Kad ljevica bude spremna zauzeti se za pravo desnice, a desnica glasno stati u zaštitu prava ljevice da govori i radi što smatra potrebnim i vrijednim, društvo će biti zdravo i zaštićeno od podjela koje ga razaraju iznutra. Dakle, da su branitelji iz Savske, naprimjer, citirali onaj vječni citat filozofa Voltairea: „Ne slažem se s nijednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da govoriš“ i tako stali, recimo, uz novinara Dežulovića, njihov bi prosvjed dobio na vrijednosti. Ovako žive u iluziji da su važan čimbenik i da je njihov prosvjed vrijedan, ali u stvarnosti to nije tako. Oni su oru?e u tu?im rukama i smisao njihova prosvjeda ugasit će se s izborima.  
 
Prosvjednici u Savskoj možda imaju nekakvu iluziju da je Karamarko njihov čovjek, a da im je Milanović neprijatelj, jer ih kao političar i premijer ne razumije niti ih želi razumjeti. Kad bi ostali bez te iluzije, nestalo bi i iluzije o važnosti njihove akcije. A na to, očito, nisu spremni i zato će i dalje sjediti pod šatorom i djelovati po principu od ucjene do ucjene.   

 

  • Intervju: Mirna itum (drugi dio)

    Profesoricu Mirnu itum, proelnicu za zdravstvo grada Zagreba, najavili smo prije desetak dana kao HDZ-ov tajni adut u utrci za gradonaelnicu Zagreba ako se Zagrebu dogode prijevremeni izbori. Ugledna doktorica, sveuilina profesorica, lanica HAZU-a, dragovoljka Domovinskog rata koja je ranjena na prvoj crti bojinice i koja od nedavno savladava i komunalne probleme kao predsjednica Nadzornog odbora Zagrebakog holdinga inila se kao idealna osoba za tu politiku bitku. No, u velikom razgovoru za portal dalje.com u kojem pria o svom ivotnom, znanstvenom i ratnom putu otkriva kako u politici ipak ima neke druge planove. HDZ-u, ija je lanica, spremna se odazvati, ako je pozovu. Ali za neke druge dunosti.

  • Intervju: Mirna itum (prvi dio)
  • Ella Henderson: Hold on, we are going home
  • Video koji je pogledan vie od 6 milijuna puta!